Inflacija – uzroci i očekivanja
27/03/2022
Autorka: Maja Ivanović, savjetnica viceguvernera
Do skoro zaboravljena u razvijenim zemljama svijeta, inflacija postaje aktuelizovana u drugoj polovini prošle godine. Šta je zapravo inflacija? Ukoliko u ekonomiji imamo rast opšteg nivoa cijena dobara i usluga, a ne povećanje cijena samo pojedinih proizvoda, govorimo o inflaciji. Sa prisutnom inflacijom izdvajamo više novca za istu količinu robe koju smo kupovali prethodnog mjeseca, ili prethodne godine. Što znači da sa povećanjem nivoa cijena, novac gubi na vrijednosti. Inflacija utiče na mnoge aspekte našeg svakodnevnog života: visinu zarada i penzija, našu kupovnu moć, kamatne stope na našu štednju i kredite, povećanje poreskih olakšica.
Uz nisku inflaciju, vrijednost našeg novca je stabilna. Preduzeća mogu da investiraju, a potrošači mogu da troše ili štede sa više sigurnosti, odnosno sa vjerom da novac neće izgubiti svoju vrijednost. Ovo je jedna od osnovnih pretpostavki stabilne i održive ekonomije, manje zavisne od velikih oscilacija u cijenama i kamatnim stopama.
Tokom posljednje četiri decenije, u svjetskoj ekonomiji inflacija ima opadajući trend kretanja, kao rezultat razvoja procesa globalizacije. Naime, proces globalizacije reducirao je troškove sirovina i materijala, proizvodnje polufabrikata i gotovih proizvoda, te smanjio pritisak na rast plata u visokorazvijenim zemljama. Istodobno, demografski trend starenja stanovništva u razvijenom dijelu svijeta, rast prihoda usmjeravao je više na štednju, a manje na potrošnju. Shodno navedenim kretanjima, inflacija u globalnoj ekonomiji nije predstavljala realan problem. Nakon produženog saniranja posljedica krize iz 2008. godine, ekonomiju razvijenog svijeta karakteriše deflacija, koja je tipičan postkrizni ekonomski fenomen.
Međutim, vanekonomski šok, uzrokovan krizom Covid-19 u 2020. godini, dovodi do „zamrzavanja“ globalne ekonomije. Tačnije, proces globalizacije je „suspendovan“ poznatim „zaključavanjima“ država, posebno razvijenih. Kako bi se obezbijedili prihodi onih koji su onemogućeni da stvaraju, vlade razvijenih država se enormno zadužuju i ubrizgavaju ogromne količine novca u finansijski sistem. Dakle, dok pandemija smanjuje ponudu roba i usluga, novokreirani novac sprečava pad tražnje i inflacija kreće.
Preduzete zdravstvene mjere i imunizacija stanovništva, daju efekte tokom 2021. godine, pa se ekonomija oporavlja. No, „oslobođena“ tražnja se ne može adekvatno zadovoljiti, jer je ponuda i dalje pod uticajem restriktivnih mjera pandemije, posebno globalni lanci snabdijevanja. Nastaje fenomen „zakrčenja“ globalnih lanaca snabdijevanja, što enormno povećava logističke troškove (visok rast brodskih vozarina, pretrpanost luka, suženi kapaciteti logističkih sistema, nedostatak radne snage itd.), te nastaje novi generator inflacije.
U februaru 2022. godine, ponovo imamo eksterni šok, ovog puta geopolitički, tj. vojnu invaziju Rusije na Ukrajinu i uvođenje drastičnih ekonomskih sankcija Rusiji od strane SAD, EU i drugih zemalja. Rat u Ukrajini i ekonomske sankcije Rusiji, posebno isključivanje Rusije iz SWIFT-a, izazivaju globalni poremećaj na tržištu energenta, žitarica, suncokretovog ulja, vještačkih đubriva, važnih metala (poput: aluminijuma, nikla, rijetkih metala potrebnih za proizvodnju sofisticiranih proizvoda), kao i određenih komponenti u IT industriji. Velika formativna moć Rusije i Ukrajine na tržištu energenata i hrane, poremećaj u međunarodnoj trgovini i „topljenje“ povjerenja međunarodnih partnera, dodatno uzrokuje rast cijena.
U konačnom, možemo reći da u domenu inflacije, prvi put nakon sedamdesetih godina XX imamo figurativno rečeno „savršenu oluju“, nastalu „stapanjem“ tri inflatorna uragana: kreiranje novca u uslovima pandemije, sužavanje propusne moći globalnih lanaca snabdijevanja, te rat u Ukrajini sa ekonomskim sankcijama Rusiji. Shodno tome, projekcije inflacije vodećih centralnih banaka se koriguju naviše, značajno iznad njihovih ciljevima utemeljenih stopa inflacije. Kolika će stvarno biti inflacija zavisi od dužine trajanja ratnih razaranja, kao i učinka sankcija i njihovog daljeg širenja. No, fenomen inflacije, pretpostavlja ne samo navedene „realne“ faktore, nego i očekivanja nosilaca ponude i tražnje. Upravo ta „soft“ komponenta čini ekonomiju izazovnom, a takođe i potvrđuje činjenicu da sve ne možemo smjestiti u model našeg postojećeg znanja i iskustva. Shodno tome, monetarne institucije, poput Evropske centralne banke, još uvijek ne žure sa povećavanjem referentnih kamatnih stopa, jer bumerang ekonomije može biti negativan fenomen stagflacije tj. neobuzdana inflacija i obuzdan ekonomski rast.