---

05/05/2006

Poguban bi bio dinar

Povratak dinara značio bi i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi  aktuelni ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili i u Crnu Goru. “Za uspjeh monetarnih reformi od suštinske je važnosti bila cjelina donijetih mjera. Uvođenje njemačke marke, odnosno eura, presudno je uticalo na obaranje stope inflacije i stvaranje stabilnih i predvidljivih uslova poslovanja. Međutim, bez osnivanja CBCG i restrukturiranja bankarskog sistema, samo uvođenje eura ne bi moglo mnogo doprinijeti razvoju monetarnog sistema. Podsjetiću vas da smo prilikom reforme bankarskog sistema inicirali donošenje niza novih zakona i preko 60 podzakonskih akata. Imali smo i  značajnu tehničku pomoć USAID-a. Na kraju, slikovito rečeno, bez obzira kakav avion imate, morate imati i dobro obučenog pilota. Na tome smo dosta radili, na stvaranju  kritične mase stručnih ljudi za ovaj posao”  kaže  za Monitor Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore.

MONITOR: Šta je euro konkretno donio Crnoj Gori?

KRGOVIĆ: Eurizacija je u značajnoj mjeri doprinijela uspostavljanju makroekonomske stabilnosti, koja predstavlja prvi preduslov za privredni razvoj. Stopa inflacije je prije uvođenja euroizacije bila trocifrena, a danas je niža nego u eurozoni. To onemogućava bilo kakvu zloupotrebu monetarne politike i nameće kao imperativ, fiskalnu disciplinu. Stoga je budžetski deficit smanjen sa gotovo 20 odsto na 2,2 odsto, što je u skladu sa Mastrihstkim kriterijumom. Umanjuje se kategorija deviznog rizika, smanjuju se transakcioni troškovi u spoljnotrgovinskoj razmjeni, ubrzava se razvoj tržišta kapitala i podstiče porast obima spoljnotrgovinske razmjene.

Eurizacija je predstavljala i preduslov za uspješno restrukturiranje bankarskog sistema. Povljno je uticala na privlačenje stranih investitora, jer oni preferiraju poslovanje u čvrstoj valuti. Studija ECB je pokazala da eurizovane  (dolarizovane) zemlje imaju u prosjeku viši nivo društvenog proizvoda  i nižu stopu inflacije u odnosu na ostatak svijeta. U svijetu je u porastu broj eurizovanih  (dolarizovanih) zemalja i  najnerazvijenije zemlje svijeta traže u eurizaciji (dolarizaciji) ubrzanje ekonomskog razvitka.

MONITOR: Da li ima problema zbog toga  sto CBCG nema emisionu funkciju, koliko to može biti ograničavajući faktor razvoja?

KRGOVIĆ: Možda smo nešto izgubili na fleksibilnosti, ali smo mnogo dobili na stabilnosti i sigurnosti bankarskog sistema posebno. Koji je to prostor za monetarnu politiku kada imate 60, 70, 80 ili 90 odsto eurizaciju, kao što je to slučaj sa nekim zemljama u regionu (Hrvatska, Srbija), a štednju blizu 100 odsto u eurima. Šta je monetarna suverenost ako je većina evropskih zemalja prenijela ili je prenosi na ECB? Da li je bolji zdrav rast zasnovan na stabilnoj valuti ili onaj na igri između kursa inflacije? Odgovori na ova pitanja potvrđuju da imamo, za naše uslove, dobar izbor.

Stav da centralne banke treba da podržavaju ekonomski razvoj instrumentima monetarne politke preovladavao je i u teoriji i u praksi negdje do kraja 70-ih godina prošlog vijeka. Ali, pokazalo se da u uslovima ograničene nezavisnosti centralnih banaka, dolazi do dominacije fiskalne nad monetarnom politikom, što je dovodilo do budžetskih deficita i rasta inflacije, a to je uticalo na usporavanje privrednog rasta.

Od 70-tih je prisutan trend  jačanja nezavisnosti centralnih banaka, što je dovelo do obaranja inflacije. U gotovo svim razvijenim zemljama inflacija je svedena na ispod četiri procenta. Centralne banke trebalo bi, dakle, da podstiču privredni razvoj preko uspostavljanja i održavanja finansijske stabilnosti. Da bi se  ostvario taj cilj, lišavanje emisione funkcije može biti olakšavajući faktor, pod pretpostavkom da se koristi “zdrava” valuta.

MONITOR:  Šta bi značio povratak na dinar ili uvođenje dvovalutnog sistema?

KRGOVIĆ: Zašto bi se mi vraćali dinaru kada bi i Srbija vrlo rado uvela euro. Njihovi se predstavnici često za to zalažu. Nekoliko zemalja iz regiona je to formalno ili neformalno tražilo. Povratak dinaru bio bi katastrofalno rješenje za Crnu Goru sa nesagledivim posljedicama po privredu, građane, posebno banke. To bi značilo i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi neriješeni tekući ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili u Crnu Goru.

Uvođenje dinara predstavljalo bi veliku opasnost za bankarski sistem, i to zbog  bjekstva depozita od loše valute. Masovno povlačenje depozita moglo bi ozbiljno ugroziti bankarski i privredni sistem  radi drastičnog pada likvidnosti.

Ukidanja eurizacije dovelo bi do efekta koji ekonomisti nazivaju «histerezis», što znači da bi značajan dio transakcija nastavio da se odvija u eurima, i to bi sa jedne strane vodilo porastu sive ekonomije, a sa druge do smanjenja budžetskih prihoda.

MONITOR:  Da li je moguće zamisliti da, ako opstane zajednica, ostane euro u Crnoj Gori, ili da se uvede dvovalutni sistem, o čemu govore pristalice  održanja saveza sa Srbijom?

KRGOVIĆ: Pristalice zajednice prvo  su bili krenule sa tezom o povratku na dinar. Kada su uvidjeli da bi to za njih moglo imati politički pogubne posljedice, jer je  euro opšte prihvaćen od strane gotovo svih građana Crne Gore i cijele privrede, prebacili su se na priču o dvovalutnom sistemu.. S druge strane,  u programima svojih partija zalažu se za povratak dinara, što smo pročitali i u vašem listu. Da li bi uradili ono što  piše u programskim dokumentima,  a što neće sada direktno da saopšte građanima, ili pak nešto treće, teško je reći. Pogotovu, jer su vodili kampanju i protiv marke i protiv eura.

Monetarne vlasti u Srbiji muku muče da u svojoj zemlji prošire  monetarni prostor dinara, a sada im  to nude za džabe iz Crne Gore. Zašto bi se izlagali rizicima da se efekti nekozistentne monetarne i ekonomske politike iz Srbije prenesu na Crnu Goru? Vjerujem da građani Crne Gore neće dozvoliti povratak dinara ili dvovalutni sistem, jer bi to bilo na njihovu štetu.

MONITOR: Možete li uporediti situaciju u Srbiji i Crnoj Gori kroz prizmu valuta  koje koriste i njihovog uticaja na privredu i građane?

KRGOVIĆ: Euro je u velikoj mjeri uticao da stopa inflacije bude nižu nego što je u eurozoni. Na taj način je formirano stabilno i predvidivo makroekonomsko okruženje, koje podsticajno djeluje na privredni razvoj. Istovremeno, građani nisu u opasnosti da inflacija obezvrijedi njihove uloge i primanja, tako da je štednja u prethodnoj godini ostvarila trocifreni rast. S druge strane, prošlogodišnja stopa inflacije u Srbiji bila je najviša u Evropi. Koliko to negativno utiče na privredu, nije potrebno posebno komentarisati. Štednja u dinarima gotovo da ne postoji u Srbiji,  preko 90 odsto je u stranoj valuti, dominantno eurima.

MONITOR:  Kamatne stope u Crnoj Gori su i dalje visoke iako je ušlo više inostranih banaka?

KRGOVIĆ: Kamatne stope su i dalje visoke, mada je prisutan trend pada. Na pad kamatnih stopa uticaće i pojačana konkurencija zbog dolaska novih stranih banaka, privatizaciju državnih, kao i spajanje postojećih banaka. One banke koje ne budu pratile ovaj trend gubiće klijente, što će ugroziti njihovu profitabilnost, tako da će biti prinuđene da koriguju poslovnu politiku.

Bankarski sektor je ključni generator ekonomskog razvoja Crne Gore, za razliku od tržišta kapitala koje to nije, ali morate ga imati.. Dolaskom stranih investitora konkurencija na bankarskom tržištu se zaoštrava, što se pozitivno odražava i na privredu i na građane. Na crnogorsko tržište nije ušla ni jedna problematična banka, ni jedna banka sa sumnjivim porijeklom kapitala. U poređenju sa drugim sektorima, bankarski ima najkvalitetnije investitore.

MONITOR: Zašto nije došlo do normalizacije platnog prometa  sa Srbijom? Postoje li za to drugi razlozi ili se radi isključivo o nedostatku političke volje?

KRGOVIĆ: Kada je od strane tadašnjih monetarnih vlasti Srbije pokrenuta inicijitiva za uspostavljanje platnog prometa to je bila maska za uvođenje dvovalutnog sistema u Crnu Goru. Kada smo to demaskirali i sveli na ravnopravni tretman valuta u slobodnom platnom prometu, odustali su od sopstvenog prijedloga. Niti smo ranije, niti sada ograničavamo platni promet  između Srbije i Crne Gore. Ovdje nema nikakvih prepreka za to.

MONITOR: Da li bi CBCG imala problema oko članstva u MMF i odnosa sa Svjetskom bankom nakon eventualnog osamostaljenja?

KRGOVIĆ: Odnose sa međunarodnim finansijskim organizacijama mogli bi brzo da riješimo. Članstvo u UN-u, nije preduslov za članstvo u međunarodnim finansijskim organizacijama. Za samu proceduru, bez pripreme, treba šest do osam nedjelja. Važno  je da će se komunikacija i saradnja nastaviti u periodu od referenduma do učlanjenja. I u državnim institucijama Crne Gore imamo za to potrebne kapacitete.

MONITOR: Kako ocjenjujete budući razvoj tržista kapitala u Crnoj Gori, posebno aktuelne inicijative o penzionim fondovima i osiguranju?

KRGOVIĆ: Isticanjem prometa na tržištu kapitala (što samo po sebi ništa ne znači),  kroz agresivnu medijsku kampanju, neformalne grupe pokušavaju u drugi plan gurnuti nedostake koje treba otklanjati u ovoj oblasti. Propuštena je šansa da se to uradi kroz donošenje izmjena i dopuna Zakona o hartijama od vrijednosti, kojima su se mogli pored kodeksa koji sami donose, dodatno unaprijediti mehanizmi jednakog tretmana na tržištu - sprečavanje neformalnih uticaja, internih kontrola, sprečavanje tgrovanja na bazi preferencijalnog tretmana i insajderskih informacija,  unapređenje korporativnog upravljanja regulatora i uvođenje koncepta adekvatnosti kapitala. Zakon uvijek  pruža ječu zaštitu  od podzakonskog akta.

Ako bi se usvojila zakonska rješenja kod regulacije osiguranja i penzionih fondova, desio bi se nonsens - bili bi jedinstveni u svijetu,  pored dvije berze na malom prostoru, imali bi regulaciju ovih segmenata finansijskog tržišta na tri mjesta,  uprkos izraženim trendovima unifikacije, naročito u malim zemljama kao što je Crna Gora. Unifikaciju su već uradile Estonija i Irska koje,  kada nam treba, navodimo kao uspješne primjere. Aktuelni zakonski prijedlozi nijesu usklađeni sa međunarodnim standardimam, na šta smo se obavezali.

Kod privatnih penzionih fondova izlažemo se bespotrebnoj opasnosti, da bez sagledavanja rizika i slabosti u finansijskom sistemu, ishitreno idemo na primjenu zakona. Tek nam predstoji takozvana FSAP misija Fonda i Banke. Jasno nam je rečeno da treba sačekati  procjenu i preporuke te misije, pa se opredijeliti za dinamiku i rješenja.

Predlagači masovne vaučerske privatizacije, koja nije unaprijedila korporativno upravljanje u preduzećima i značajnije doprinijela rastu investicija u njima, bi trebalo da dozvole da kroz javnu raspravu i drugi kažu šta je za Crnu Goru najbolje. Rješavanje ovako važnog pitanja, kao što je pitanje gdje i kako treba da čuvamo naše bijele pare za crne dane i ko će to da nadgleda i kontoliše, zaslužuje više vremena, pažnje i analize. Najmanje nam je  potrebna trka za zauzimanjem pozicija unaprijed. Nema potrebe da žurimo. Sve  možemo mnogo bolje urediti u nezavisnoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori.